|

Slikarstvo klasicizma
općenito o klasicizmu
slikarstvo klasicizma
galerija klasicizam



BRANDERBURŠKA KAPIJA 1966.
Klasicizam postaje dominantan u umjetničkim krugovima i akademijama,
ali upravo zbog svog insistiranja na racionalnim postavkama i
kanonima i sam postaje prepreka razvijanju sposobnosti svojih
poklonika i tako još jednom dokazujući da ljudski duh dostiže svoje
vrhunce tek nadrastanjem granica i potrebom za preispitivanjem
dogmi.

OTMICA SABINJANKI –J.L.David
U slikarstvu najznačajniji trag ostavlja francuski slikar Jean Luj
David. Antičke teme i naglašena dominacija jasnog i tačnog crteža
često u Davidovim slikama nose i političku poruku. »Otmica
Sabinjanki« ustvari prikazuje trenutak kada je Sabinjansko pleme
napalo Rimsko da bi povratili otete žene. One, zbog rođene djece,
traže pomirenje kao što David propagira bratsko izmirenje francuske
nacije nakon revolucionarnih previranja.
Ovdje se možemo i osvrnuti na međuzavisnost društvenih i umjetničkih
zbivanja.
1789. godine izbija Francuska revolucija koju podstiče ojačala
buržoazija i napredna inteligencija. Kako je početni ideal antičkog
republikanskog uređenja za vladavine Napoleona zamjenjen
augustovskim kultom cara, tako se i francuska varijanta klasicizma
nastavlja u tzv. Empir stil.
Kao propagator revolucije, Jean Luj David (1748-1825) u vrhunskim
klasicističkim djelima koristi antičke teme u slavljenju ideala
revolucije, ali za Napoleonove diktature postaje dvorski slikar i
vrhovni autoritet u svim oblastima umjetnosti. Iz tog vremena ostalo
je nekoliko glorifikatorskih slika imperatora od kojih su
najpoznatije: »Krunisanje Napoleona« i »Napoleon prelazi st.
Bernard«.

NAPOLEON PRELAZI ST.
BERNARD-J.L.David
Restauracijom burbonske kraljevske dinastije David biva protjeran u
izgnanstvo. Ipak, snaga njegovog linearnog stila ostaje
najpotpunijim izrazom pojma klasicizam.
Prostor slike je sveden na prvi plan po uzoru na reljefe. Konture
likova su naglašene tako da slika djeluje kao obojeni reljef.
Statičnost kompozicije prate teatralni pokreti i naglašena tematska
poruka. Scena u kojoj Sokrat bira smrt umjesto odricanja od
vlastitih ideja primjer je Davidove angažiranosti. Moralizatorska
patetičnost njegovih djela je svojevremeno djelovala tako snažno da
su postavljane straže ispred izloženih slika.

SOKRAT ISPIJA KUKUTU-J.L.David
Klasicizam uskoro gubi primat pred nadolazećim romantizmom. Čak i
mnogi Davidovi učenici napuštaju njegov stil, a klasicističku
linearnost još neko vrijeme njeguju protivnici romantičnog
izražavanja dominantnom ulogom kolora.
Tako, Davidov učenik, Jean-Dominiques Ingres (ENGR) (1780-1867) i u
drugoj polovini XIX st. slika aktove i portrete u najboljem stilu
klasicističke jasnosti i suzdržanosti. Ingres je poznat po čistom,
tačnom, besprijekornom i »poštenom« crtežu. Ali, zahuktalo XIX st.
će još za Ingresovog života donijeti nekoliko umjetničkih pravaca
koji neće uticati na njegov stvaralački put.

CRTEŽ PORODICE-Ingres
“Nema velikog crtača koji ne bi našao točnu boju koja odgovara
njegovu crtežu. “
Ovom rečenicom sam Ingres objašnjava klasicistički pristup
slikarstvu.

BIJESNI ZEUS-Ingres
Prvu polovinu XIX st. obilježiće sukob Ingresa i predvodnika
romantičara Delacroixa, kao i borba oko romantizma, zbog stavova o
slikarstvu, o odnosu boje i srteža, Poslije dolazi do pomirenja.
Nakon Delacroixove smrti Ingres hvali njegova djela.

ODALISKA
Iako je relativno kratko trajao, klasicizam obilježava početak
naglog razvoja pravaca u likovnoj umjetnosti. Ujedno podcrtavajući
stalni sukob linije i boje u slikarstvu. Sukob koji možemo pratiti
kroz cjelokupnu historiju umjetnosti do današnjih dana.
|