Meni 

Romanika

Gotika

Renesansa

Barok

Klasicizam

Moderna

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Home  Kviz   Literatura   Kontakt

 

 

 

Klasicizam

Slikarstvo klasicizma

 

općenito o klasicizmu

slikarstvo klasicizma

galerija klasicizam

 

 

 

                  

              

 

 

 

 



BRANDERBURŠKA KAPIJA 1966.
Klasicizam postaje dominantan u umjetničkim krugovima i akademijama, ali upravo zbog svog insistiranja na racionalnim postavkama i kanonima i sam postaje prepreka razvijanju sposobnosti svojih poklonika i tako još jednom dokazujući da ljudski duh dostiže svoje vrhunce tek nadrastanjem granica i potrebom za preispitivanjem dogmi.
 

 

 

 

OTMICA SABINJANKI –J.L.David
U slikarstvu najznačajniji trag ostavlja francuski slikar Jean Luj David. Antičke teme i naglašena dominacija jasnog i tačnog crteža često u Davidovim slikama nose i političku poruku. »Otmica Sabinjanki« ustvari prikazuje trenutak kada je Sabinjansko pleme napalo Rimsko da bi povratili otete žene. One, zbog rođene djece, traže pomirenje kao što David propagira bratsko izmirenje francuske nacije nakon revolucionarnih previranja.

 

Ovdje se možemo i osvrnuti na međuzavisnost društvenih i umjetničkih zbivanja.
1789. godine izbija Francuska revolucija koju podstiče ojačala buržoazija i napredna inteligencija. Kako je početni ideal antičkog republikanskog uređenja za vladavine Napoleona zamjenjen augustovskim kultom cara, tako se i francuska varijanta klasicizma nastavlja u tzv. Empir stil.
Kao propagator revolucije, Jean Luj David (1748-1825) u vrhunskim klasicističkim djelima koristi antičke teme u slavljenju ideala revolucije, ali za Napoleonove diktature postaje dvorski slikar i vrhovni autoritet u svim oblastima umjetnosti. Iz tog vremena ostalo je nekoliko glorifikatorskih slika imperatora od kojih su najpoznatije: »Krunisanje Napoleona« i »Napoleon prelazi st. Bernard«.

 

 

 

 

NAPOLEON PRELAZI ST. BERNARD-J.L.David
Restauracijom burbonske kraljevske dinastije David biva protjeran u izgnanstvo. Ipak, snaga njegovog linearnog stila ostaje najpotpunijim izrazom pojma klasicizam.

Prostor slike je sveden na prvi plan po uzoru na reljefe. Konture likova su naglašene tako da slika djeluje kao obojeni reljef. Statičnost kompozicije prate teatralni pokreti i naglašena tematska poruka. Scena u kojoj Sokrat bira smrt umjesto odricanja od vlastitih ideja primjer je Davidove angažiranosti. Moralizatorska patetičnost njegovih djela je svojevremeno djelovala tako snažno da su postavljane straže ispred izloženih slika.

 

 

 


SOKRAT ISPIJA KUKUTU-J.L.David
Klasicizam uskoro gubi primat pred nadolazećim romantizmom. Čak i mnogi Davidovi učenici napuštaju njegov stil, a klasicističku linearnost još neko vrijeme njeguju protivnici romantičnog izražavanja dominantnom ulogom kolora.
Tako, Davidov učenik, Jean-Dominiques Ingres (ENGR) (1780-1867) i u drugoj polovini XIX st. slika aktove i portrete u najboljem stilu klasicističke jasnosti i suzdržanosti. Ingres je poznat po čistom, tačnom, besprijekornom i »poštenom« crtežu. Ali, zahuktalo XIX st. će još za Ingresovog života donijeti nekoliko umjetničkih pravaca koji neće uticati na njegov stvaralački put.

 

CRTEŽ PORODICE-Ingres
“Nema velikog crtača koji ne bi našao točnu boju koja odgovara njegovu crtežu. “
Ovom rečenicom sam Ingres objašnjava klasicistički pristup slikarstvu.
 

 

BIJESNI ZEUS-Ingres
Prvu polovinu XIX st. obilježiće sukob Ingresa i predvodnika romantičara Delacroixa, kao i borba oko romantizma, zbog stavova o slikarstvu, o odnosu boje i srteža, Poslije dolazi do pomirenja. Nakon Delacroixove smrti Ingres hvali njegova djela.

 


 

ODALISKA
Iako je relativno kratko trajao, klasicizam obilježava početak naglog razvoja pravaca u likovnoj umjetnosti. Ujedno podcrtavajući stalni sukob linije i boje u slikarstvu. Sukob koji možemo pratiti kroz cjelokupnu historiju umjetnosti do današnjih dana.