Fontovi i veličine
LaTeX odabire font i veličinu fonta u ovisnosti o logičkoj strukturi dokumenta (tekst, fusnote, naslovi...). Nekada sami želimo promijeniti font ili veličinu ručno. Deklaracije i naredbe za promjenu pojedinih karakteristika fontova, popisane su u tablicama 4.1, 4.2 i 4.3. Stvarna veličina svakog fonta je pitanje dizajna i ovisi o tipu dokumenta (document class) i odabranim opcijama.
Tablica 5.1: Fontovi - deklaracije
Tablica 5.2: Fontovi - naredbe
Značajna vrlina LaTeXa je da su atributi fontova međusobno neovisni. To znači da možemo postići promjenu veličine fonta ili čak samog fonta, a ipak zadržati atribute kao "podebljano" ili "koso" zadane ranije. Onom tko uči LaTeX ispočetka, to zvuči kao normalno i očekivano ponašanje. Ali, nekom tko je naviknut na ranije verzije LaTeXa, to zvuči revolucionarno.
U math modeu mogu se koristiti naredbe, kao naprimjer, \textrm kojima se privremeno izlazi iz math modea pa se može unijeti normalan tekst. Ako želimo odabrati neki drugi font, ali samo za matematičke znakove ili slova, postoje druge specijalne naredbe: vidi tablicu 4.4.
Tablica 5.4: Matematički fontovi
Kod naredbi za mijenjanje veličine fonta i ostalih atributa, važnu ulogu igraju vitičaste zagrade. One služe za grupiranje, a mnoge LaTeX naredbe djeluju samo unutar grupe, dakle unutar vitičastih zagrada gdje se naredba nalazi.
Za dobivanje ovih simbola treba koristiti makro paket amsfonts ili neki koji ga učitava.
Naredbe za mijenjanje veličine fonta, mijenjaju i razmake između redaka, ali samo u slučaju da odlomak završi unutar područja djelovanja naredbe za veličinu. Vitičasta zagrada } kojom se završava djelovanje naredbe za veličinu fonta, ne smije, dakle, doći prerano. Uočite gdje se nalazi naredba \par kojom se završava odlomak, u sljedeća dva primjera.
