Limitatori
Osim vitičastih zagrada u TeXu postoje i drugi limitatori, ukupno 22 (naprimjer, [ h k l ). Okrugle i uglate zagrade se unose direktno s tipkovnice, vitičaste zagrade upisuju se kao \{. Za ostale limitatore koriste se specijalne naredbe (naprimjer, \updownarrow). U tablici 3.4 (poglavlje 4.14) popisani su svi limitatori.
Ukoliko stavimo naredbu \left ispred početnog limitatora i naredbu \right ispred završnog limitatora, TeX će automatski odrediti ispravnu veličinu limitatora. Svaki se \left mora zatvoriti svojim parom \right, iako sâmi limitatori mogu biti različite vrste. Ukoliko želimo samo jedan limitator, onda za njegov par, kojeg ne želimo napisati, stavimo točku ".", naprimjer, ako ne želimo desni limitator, na njegovo mjesto pišemo '\right.'
U nekim situacijama, ili ako nismo zadovoljni kako to LaTeX radi, veličinu limitatora treba odrediti "ručno". Za to se koriste naredbe \big, \Big, \bigg i \Bigg ispred limitatora .
Veličina limitatora
Automatsko određivanje veličine limitatora dobiveno naredbama \left i \right ima dva ograničenja: prvo, mehanički se prilagođavaju kako bi proizvele dovoljno velike limitatore da uključe i najveći element koji sadrže, i drugo, opseg veličina nije ni približno stalan, ali ima skokove neznatne veličine. Ovo znači da matematički odlomak koji je beskonačno velik za određenu veličinu limitatora dobit će sljedeću veću veličinu, skok od 3pt ili slično u normalnoj veličini teksta. Postoje dvije ili tri situacije gdje je veličina limitatora jednostavno prilagođena, koristeći skup naredbi koje imaju izraz “big” u svojim imenima.
Prva situacija su opsežnije formule s raznim indeksima i eksponentima. S naredbama \left i \right limitatori obično ispadnu veći nego što je potrebno i tada upotreba veličina Big i bigg daje bolje rezultate.
Druga situacija je skup parova limitatora koje naredbe \left i \right sve čine iste veličine (jer je to adekvatno da pokrije uključeni materijal), ali što zbilja hoćete je da napravite neke limitatore malo veće kako bi se lakše uočilo ugnježđivanje.
Treća situacija je malo veći objekt u odnosu na ostatak teksta gdje limitatori dobiveni naredbama \left i \right uzrokuju preveliko širenje linije teksta. U tom slučaju \bigl i \bigr mogu se koristiti za dobivanje limitatora koji su malo veći od osnovne veličine, ali još uvijek u mogućnosti da stanu u normalnu širinu linije teksta.
U običnom LaTeXu \big, \bigg, \Big i \Bigg limitatori se ne povećavaju proporcionalno za sve LaTeX fontove, dok u amsmath paketu da.
Vertikalne crte
Amsmath paket nudi naredbe \lvert, \rvert, \lVert, \rVert (usporedi s \langle, \rangle) kako bi riješio problem preopterećenosti značenja za znak vertikalne crte |. Ovaj znak se trenutno koristi u LaTeXovom dokumentu za prikaz velikog skupa različitih matematičkih objekta: relaciju “dijeljenja” u izrazu numeričke teorije kao p|q, ili operacija apsolutne vrijednosti |z|. Višestrukost upotrebe tog simbola nije tako loša, ali ono što je loše jest činjenica da sve upotrebe imaju isti tiskarski izgled i to da složena raznolikost poznavana od upućenog čitatelja ne može biti replicirana kod kompjutorskog prevođenja matematičkog dokumenta. Stoga je preporučeno definiranje odgovarajućih naredbi u preambuli dokumenta za svaki par upotrebljenih limitatora vertikalne crte:
gdje će dokument sadržavati \abs{z} da prikaže |z| i \norm{v} da prikaže ||v||.