Dijelovi koji sačinjavaju formulu

U ovom ćemo odjeljku opisati najvažnije naredbe za pisanje matematičkih tekstova. Lista svih mogućih simbola i znakova nalazi se u poglavlju 4.14

Matematičke funkcije

Za oznake funkcija kao što su logaritam ili sinus, uobičajeno je koristiti uspravna slova, a ne kosa kao za varijable. Osim toga, varijabla je malo odmaknuta od oznake za funkciju (ljepše je sin x , nego sin x ili sin x ). LaTeX poznaje sljedeće naredbe za najčešće korištene funkcije, a po potrebi autor može definirati i nove:

Korijeni

Kvadratni korijen se piše kao \sqrt, a n -ti korijen se dobije naredbom \sqrt[ n ]. LaTeX sâm odreduje veličinu znaka za korijen. Samo početak znaka za korijen, dobijemo naredbom \surd.

U običnom LaTeXu položaj korijena ponekad nije baš najbolji (\sqrt[\beta]{k}). U amsmath paketu \leftroot i \uproot omogućava vam da prilagodite položaj korijena.

Naredba će pomaknuti β gore i nadesno. Negativan argument upotrebljen u naredbi \leftroot pomičeβ nadesno. Jedinice su malene veličine što je prikladno za ovakve prilagodbe.

Modulo

Za funkciju modulo u LaTeXu postoje dvije naredbe: \bmod i \pmod .

Za funkciju modulo postoje dvije naredbe: \bmod za binarnu operaciju "a mod b" ili za "x≡ a mod b" i \pmod za izraze oblika "x≡ a(mod b)."

Paket amsmath nudi još i naredbe \mod i \pod za specijalne razmake kod "mod" notacije.

Naredbe \mod i \pod su varijante od \pmod preferirane od strane nekih autora; \mod izostavlja zagrade, dok \pod izostavlja tekst "mod", a zadržava zagrade.

Integrali i sume

Znak za integral dobije se naredbom \int, a znak za sumu naredbom \sum. Granice integriranja odnosno sumiranja, dobijemo sa _ i ^, kao za indekse i eksponente.

Višelinijski indeksi i eksponenti

Naredba \substack može se koristiti za prikaz višelinijskih indeksa il eksponenata, npr.

Malo općenitiji oblik je subarray okolina koja vam omogućuje da se specificira da svaka linija bude lijevo poravnata umjesto centrirana kao u sljedećem primjeru:

na vrh

Naredba \sideset

Postoji također naredba \sideset za specifičnu namjenu: smještanje simbola u indeksne ili eksponentne kuteve velikih simbola operatora kao što je S ili P.
Napomena: ova naredba je namjenjena za upotrebu isključivo kod simbola za sumu i produkt. Navedeni primjer je slučaj kada želimo staviti " ' " na simbol sume. Ako nema donjih, ni gornjih granica sume, možete koristiti \nolimits.

Ako, međutim, ne želite samo «'», već i nešto i iznad i ispod znaka sume, nije baš jednostavno, tj. bez \sideset bilo bi vrlo teško. S naredbom \sideset možete pisati:

Dodatni par praznih zagrada je objašnjen činjenicom da \sideset ima mogućnost stavljanja dodatnih simbola na svaki kut velikog operatora; ako stavimo zvjezdicu na svaki kut simbola produkta , pisat ćete:

Položaj indeksa i granica

Defaultna pozicija za indekse ovisi o simbolu kojem se pridodaje indeks. Defaultno je za simbole sumacijske grupe pozicija indeksa i eksponenata sljedeće: kad se simbol sumacijske grupe pojavi u ispisu formule, indeks i eksponent su pozicionirani u "granične" pozicije gore i dolje, ali u linijskim formulama pozicionirani su sa strane, da bi se izbjeglo nepotrebno širenje okružujućih linija teksta. Defaultno je za simbole integracijske grupe da imaju indekse i eksponent uvijek sa strane, čak i kod prikazane formule.

Imena operatora kao što su sin ili lim mogu imati ili "displaylimits" ili "limits" pozicije ovisno o tome kako su definirane. Standardna imena operatora su definirana u odnosu na normalnu matematičku upotrebu.

Naredbe \limits i \nolimits mogu se upotrebiti ukoliko želimo promijeniti defaultni ispis osnovnih simbola:

Za definiranje naredbe čiji se indeksi ispisuju na isti način kao kod naredbe \sum, stavite \displaylimits na kraj definicije. Kad se više instanci od \limits, \nolimits ili \displaylimits pojavljuju jedna za drugom, posljednja ima prednost.

Višestruki integrali

\iint, \iiint i \iiiint daju znakove za višestruke integrale između kojih su razmaci lijepo raspoređeni. \idotsint je ekstenzija iste ideje koja prikazuje dva integrala sa točkicama između njih.

Binomni koeficijenti

Za binomne koeficijente i slične izraze postoje naredbe {... \choose ...} i {... \atop ...}. Druga naredba daje isto što i prva, samo bez zagrada:

Za binomne izraze amsmath paket ima naredbe \dbinom i \tbinom.

Razlomci

Naredba \frac{brojnik}{nazivnik} je osnovna formula iz skupa formula u LaTeXu, uzima dva argumenta – brojnik i nazivnik – i slaže ih u normalnu formu razlomka. Kada su brojnik i nazivnik kratki, pogotovo ako je razlomak u indeksu ili eksponentu, često se koristi i oblik 1/2.

Paket amsmath nudi i naredbe \dfrac i \tfrac kao pogodno skraćivanje za {\displaystyle\frac…} i {\textstyle\frac…}.

na vrh

Naredba \genfrac

Mogućnosti naredbi \frac i \binom i njihovih varijacija ujedinjene su općenitijom naredbom za razlomak, a to je \genfrac koja ima šest argumenta. Zadnja dva argumenta odgovaraju argumentima naredbe \frac, brojniku i nazivniku; prva dva argumenta su neobavezni limitatori (kao što je kod \binom); treći argument je debljina razlomačke crte (\binom upotrebljava ovaj argument za postavljanje debljine razlomačke crte na 0, tj. nevidljivo); i četvrti argument je matematički stil: cijeli brojevi od 0 do 3 redom odgovaraju naredbama \displaystyle, \textstyle, \scriptstyle i \scriptscriptstyle. Ako je treći argument ostavljen prazan, debljina linije postavljena je na “normal”.

\genfrac{lijevi limitator}{desni limitator}{debljina}{matematički stil}{brojnik}{nazivnik}

Za demonstraciju, evo kako naredbe \frac, \tfrac i \binom mogu biti definirane.

\newcommand{\frac}[2]{\genfrac{}{}{}{}{#1}{#2}}

\newcommand{\tfrac}[2]{\genfrac{}{}{}{1}{#1}{#2}}

\newcommand{\binom}[2]{\genfrac{(}{)}{0pt}{}{#1}{#2}}

Općenite primitivne naredbe za razlomke \over, \overwithdelims, \atop, \atopwithdelims, \above, \abovewithdelims proizvode poruke upozorenja ako su upotrebljene s amsmath paketom.

Višestruki razlomci

Višestruki razlomak može se dobiti pomoću naredbe \cfrac{}{}

Ovo daje vidljivo bolje rezultate od kontinuirane upotrebe naredbe \frac. Lijevi ili desni položaj bilo kojeg brojnika je ostvaren upotrebom \cfrac[l] ili \cfrac[r] umjesto \cfrac.

Indeksi i eksponenti

Indeksi i eksponenti se unose korištenjem znakova _ i ^.

Akcenti

Za stavljenje akcenta iznad varijable, kao što su male strelice za vektore, znak tilda, razne druge "kukice i kvačice" ili ako želimo da je ime varijable neko od hrvatskih slova, naprimjer Š , moramo u matematičkoj okolini koristiti specijalne matematičke akcente pobrojane u tablici 4.5. Dugačke kapice i tilde koje pokrivaju nekoliko znakova, dobivamo naredbama \widetilde i \widehat. Znak crtice, kao za derivaciju, dobivamo jednostavno sa tastature znakom ' ili ispisujući \prime kao za eksponent, dakle ^{\prime}. Dvije crtice, kao za drugu derivaciju, dobijemo sa ''.

Česta oznaka za vektor je strelica iznad varijable. To se postiže naredbom \vec. Ako želimo dužu strelicu, naprimjer ako želimo vektor od A do B , koristimo naredbe \overrightarrow i \overleftarrow.

Naredbe \dddot i \ddddot su dostupne da bi se napisao trostruki ili četverostruki točkasti naglasak u dodatku \dot i \ddot naglascima koji su već dostupni u LaTeX-u. Da bi dobili znak ^ ili znak tilda, uključite paket amsxtra i koristite \sphat ili \sptilde.

Primjer: A\spath (primijetite odsustvo znaka ^).

na vrh