Matematičke okoline
LaTeX ima specijalno okruženje, mode, za slaganje matematičkih izraza. Unutar tekućeg odlomka, matematički se tekst (formula) upisuje između dva dolarska znaka $$. Ista stvar se dobije ako se formula napiše između naredbi \( i \), ili između \begin{math} i \end{math}.
Dulje ili važnije matematičke formule i jednakosti, bolje je smjestiti u zaseban red, izdvojeno od ostalog teksta. To se postiže pisanjem formule između dva para dolarskih znakova $$. Efekt je isti ukoliko se formula stavi između \[ i \], ili između \begin{displaymath} i \end{displaymath}. Razlika je, kao i ranije, jedino u tretiranju grešaka. Formulu unutar teksta, LaTeX će prelomiti ako treba, ali display-formulu neće nikada prelomiti! Na ove načine složene formule neće biti numerirane. Ako želimo da ih LaTeX sâm numerira, treba koristiti equation okruženje.
Budući je okruženje equation numerirano, korištenjem naredbe \label unutar equation, u tekstu je moguće pozivanje na tu jednadžbu naredbom \ref.
Neki matematički izrazi će biti složeni različito, ovisno o tome da li se nalaze unutar teksta u odlomku, ili u svom zasebnom retku:
Postoje razlike između matematičke okoline, math mode, i tekstualne okoline, text mode. Naprimjer, u matematičkoj okolini :
2.) |
Unutar formule nisu dozvoljeni prazni redovi. |
3.) |
Svako slovo koje se napiše u formuli, interpretira se kao ime neke varijable, pa |
| će kao takvo biti i složeno. Ukoliko želimo unutar formule imati neki običan tekst (koristeći uspravna slova sa uobičajenim razmacima), onda takav tekst moramo upisati korištenjem naredbe \textrm{...}. |
Matematičari, kakvi već jesu, vrlo su osjetljivi na to koje i kakve simbole i oznake koriste. Ovdje bi naprimjer bilo dobro koristiti tzv. "blackboard bold" font, koji se dobije naredbom \mathbb uz upotrebu makro paketa amsfonts ili amssymb. Tako prethodni primjer postaje:
