Objekti koji smiju putovati
Većina današnjih publikacija sadrži mnogo slika i tabela koje zahtijevaju poseban tretman. Naime, cijelu sliku, a u većini slučajeva i tabelu, želimo smjestiti na jednu stranicu. Jedan način da se to postigne, bio bi da započnemo novu stranicu čim naiđemo na sliku ili tabelu koja je prevelika da stane na tekuću stranicu. Time bi dobili da su neke stranice usred teksta, ispunjene samo djelomično, a to izgleda ružno i svakako "neprofesionalno".
Rješenje ovog problema je da pustimo da slika, odnosno tabela, koja ne stane na tekuću stranicu, "otputuje" na iduću ili neku daljnju stranicu, a da preostali dio tekuće stranice ispuni normalan tekst. LaTeX ima dva okruženja za takve putujuće objekte. Jedno je za slike, a drugo za tabele. Ova su okruženja bitno različita od drugih koje smo do sada upoznali. Kako je teško točno predvidjeti što će LaTeX učiniti kada naiđe na putujući objekt, dobro je, barem približno, razumjeti kako LaTeX s njima interno postupa. U protivnom, putujući objekti postaju nepresušan izvor frustracija jer LaTeX nikada ne stavi stvari na mjesto gdje bismo mi to željeli.
Pogledajmo najprije koje naredbe za putujuće objekte LaTeX nudi. Sve što se nalazi unutar figure ili table okruženja, LaTeX tretira kao putujući objekt. Oba okruženja:
\begin{figure}[opcije smještaja] ili \begin{table}[opcije smještaja]
podržavaju neobavezne parametre, opcije smještaja. Ovi parametri sugeriraju LaTeXu kamo smije putujući objekt "otputovati". Opcije smještaja su sastavljene od jednog ili više smještajnih dozvola, vidi Tablicu 3.1.
Tablica 3.1: Smještajne dozvole
Tablica može početi naprimjer ovako
\begin{table}[!hbp]
Opcije smještaja [!hbp] dozvoljavaju da LaTeX smjesti tablicu točno ovdje (h) ili na dnu (b) neke stranice ili na zasebnu stranicu sa putujućim objektima (p) i sve to čak i u slučaju da ne izgleda baš najbolje (!). Ukoliko ne navedemo opcije smještaja, standardni tipovi dokumenata imaju default [tbp].
LaTeX će svaki putujući objekt na koji naiđe smjestiti prema opcijama smještaja koje autor zada, a poštujući redoslijed kojim su se putujući objekti pojavljivali u input fileu. Ukoliko, kada naiđe na putujući objekt, nema od ranije drugih putujućih objekata koji još nisu smješteni, LaTeX će ga pokušati smjestiti na tekuću stranicu. Ako to nije moguće, putujući objekt stavlja se u jedan od dva reda za čekanje – jedan za figures, a drugi za tables (to su FIFO redovi – 'first in, first out'). Kada LaTeX započne novu stranicu, najprije provjeri je li moguće ispuniti čitavu zasebnu stranicu putujućim objektima koji čekaju u redu. Ukoliko to nije moguće, LaTeX tretira svaki putujući objekt koji je prvi u svom redu za čekanje, kao da se upravo sada pojavio u tekstu input filea pa ga pokušava smjestiti prema zadanim opcijama smještenja (osim naravno 'h' koji više nije moguć). Svaki se novi putujući objekt stavlja na začelje odgovarajućeg reda za čekanje. LaTeX strogo poštuje redoslijed putujućih objekata. Stoga jedna slika koja se ne može smjestiti, gurne i sve ostale slike na kraj dokumenta.
Ako LaTeX ne stavlja slike i tablice kako smo očekivali, moguće je da samo jedna slika blokira red.
Sada, kada smo objasnili "ono teško", kažimo još nešto o okruženjima table i figure. Naredbom:
bilo gdje unutar table, odnosno figure okruženja, možemo zadati opis koji će stajati iznad tablice, odnosno ispod slike. LaTeX će sam staviti tekući broj i "Table" ili "Figure". (Ukoliko koristimo makro paket babel sa opcijom croatian, automatski će pisati "Tablica" odnosno "Slika").
Naredbe:
\listoffigures i \listoftables
su analogne naredbi \tableofcontents za pravljenje sadržaja i generiraju popis slika, odnosno tabela i to na onom mjestu gdje su zadane. U ovim popisima nalazit će se čitav tekst opisa koji se nalazi u odgovarajućoj naredbi \caption. Ukoliko je taj opis dugačak, dobro je dati i kratak opis koji će se pojaviti samo u popisu. To se radi tako da se taj kraći opis stavi u uglate zagrade neposredno iza \caption.
\caption[Kratki]{Duuuuugga·ckiiii oooooppissss}
Budući su okruženja figure i table numerirana, naredbama \label i \ref moguće je unakrsno pozivanje slika i tabela, ali \label mora doći iza \caption, čak i u slučaju da ne želimo nikakav opis uz sliku odnosno tabelu, pa stavljamo \caption{}.
U prethodnom primjeru će (ako je red za čekanje za slike prazan) LaTeX svim snagama (!) pokušati smjestiti sliku točno ovdje (h). Ako to nije moguće, nastojat će je smjestiti na dno (b) stranice. Ukoliko ne može smjestiti sliku na tekuću stranicu, odlučit će da li može sačiniti stranicu koja sadrži sliku i možda neku od tabela koje su na čekanju. Ako nema dovoljno materijala za zasebnu stranicu sa putujućim objektima, LaTeX će započeti novu stranicu i ponovo razmotriti mogućnost smještenja slike, kao da se upravo pojavila u tekstu input filea.
U izuzetnim okolnostima trebat će ipak koristiti naredbu:
\clearpage ili \cleardoublepage
Time će LaTeX odmah smjestiti sve putujuće objekte koji čekaju u redu. Osim toga će, pri opciji twoside, \cleardoublepage započeti novu neparnu (desnu) stranicu.
Kasnije, u odjeljku 4.6, vidjet ćemo kako se može i PostScript grafika uključiti u LaTeX dokument.