Prijelomi redaka i stranica
S obje strane poravnani odlomci
Knjige i drugi tiskani dokumenti obično imaju retke jednake duljine. To radi i TeX odgovarajućim prijelomom retka i dodavanjem potrebnih razmaka između riječi, rečenica te nekih znakova, ali ne i između slova u istoj riječi, i to tako da optimizira izgled čitavog odlomka. TeX to radi tako da minimizira izvjesnu "mjeru ružnoće". U slučaju potrebe, LaTeX će i rastaviti riječ koju ne može na zadovoljavajući način smjestiti u jedan red. Način na koji se odlomci slažu ovisi o tipu dokumenta (document class). Najčešće je prvi red u svakom odlomku malo uvučen i između odlomaka nema dodatnog razmaka. To je u Americi uobičajeno. Na "starom kontinentu", tipografski standardi su nešto drukčiji (naprimjer, između pojedinih odlomaka razmak je nešto veći nego razmak između redaka istog odlomka, ali zato prvi redak u odlomku nije uvučen). Više informacija o tome bit će u odjeljku 4.2.2.
U nekim rijetkim situacijama kada LaTeX ne može na zadovoljavajući način složiti neki odlomak, potrebno mu je pomoći tako da mu naredimo ili sugeriramo gdje da prelomi red. Naredbom:
prisilit ćemo LaTeX da na mjestu gdje se naredba nalazi bezuvjetno započne novi red, bez da započne novi odlomak. Pri tome redak koji je na taj način prisilno prekinut, neće biti poravnat s desne strane. Naredbom:
se dodatno zabranjuje prijelom stranice na mjestu prisilnog započinjanja novog reda. Naredba:
započinje novu stranicu, bez da prijašnji tekst lijepo ispuni stranicu do dna.
Naredbe:
\linebreak[n], \nolinebreak[n], \pagebreak[n] i \nopagebreak[n]
rade što im ime kaže, ali na drugačiji način nego prethodne naredbe. Neobavezan parametar n regulira snagu zahtjeva prelaska u novi red ili na novu stranicu, odnosno snagu zabrane takvog prijelaza. Parametar n može biti broj od 0 do 4 i pri tom veći broj znači jači zahtjev. Izostavljanje vrijednosti parametra n isto je kao stavljanje broja 4. Vrijednosti manje od 4 ostavljaju LaTeXu mogućnost da ne izvrši naredbu ukoliko bi rezultat izgledao jako ružno. Izvršavanjem ovih naredbi, prekinuti red bit će poravnat i po desnom rubu, a prekinuta stranica bit će ispunjena do dna (eventualnim povećavanjem razmaka između odlomaka i redaka unutar odlomka).
LaTeX uvijek nastoji prelomiti red na najbolji mogući način. Ukoliko ne može prelomiti retke tako da zadovolji svoje visoko postavljene standarde, LaTeX će ostaviti da jedan red bude duži i da strši udesno koliko je najmanje moguće. LaTeX će se pri tom buniti i, za vrijeme procesiranja input filea, svoje će nezadovoljstvo objaviti na ekranu i u log fileu upozorenjem ("overfull hbox"). To se najčešće događa kada LaTeX ne može naći pogodno mjesto da rastavi neku riječ.
Naredbom \sloppy LaTeX će malo sniziti svoje kriterije. Time će biti dopušteni nešto veći razmaci između pojedinih riječi pa će se izbjeći predugački redovi – čak i u slučaju da konačni izgled nije optimalan. U tom će slučaju LaTeX javiti upozorenje ("underfull hbox"). U većini slučajeva će rezultat ipak biti prihvatljiv. Ovu naredbu treba zadati tako da se ispred odlomka na koji se naredba treba odnositi, a nakon praznog retka, napiše {\sloppy, a nakon odlomka treba ostaviti prazan red i nakon toga napisati }. Naredba \fussy djeluje upravo suprotno. Ukoliko želite da LaTeX stalno negoduje – to je prava naredba.
Rastavljanje riječi
Kad god je to potrebno, LaTeX će rastaviti riječ. Ukoliko algoritam za rastavljanje riječi, koji je ugrađen u LaTeX, ne može naći dobro mjesto za rastavljanje, moguće mu je pomoći na dva načina:
Naredbom:
kazat ćemo TeX-u da riječi navedene u listi može rastaviti isključivo na mjestima označenim sa "-". Ovu naredbu treba napisati prije nego što u tekstu naiđe riječ na koju se navedeno pravilo za rastavljanje treba primijeniti – najbolje u preambulu, a riječi smiju sadržavati isključivo slova, bez akcenata, što znači da za mnoge hrvatske riječi ovo rješenje nije moguće koristiti. Na sistemima koji koriste novo tzv. T1 kodiranje i odgovarajuće EC fontove, ovog ograničenja nema.
Da li se koriste mala ili velika slova (ili miješano) – nije važno. Sljedeći primjer dozvoljava da se na označenim mjestima rastavi riječ "hipenacija" kao i "Hipenacija", ali zabranjuje svako rastavljanje riječi "\FORTRAN", "Fortran" i "fortran". U argumentu naredbe \hyphenation, ne smije biti nikakvih znakova osim slova – niti zarez!
Primjer:
\hyphenation{FORTRAN Hi-pe-na-ci-ja}
Drugi način je da pri unošenju teksta, a na mjestima gdje dozvoljavamo rastavljanje neke riječi, stavimo naredbu \-. To će ujedno biti i jedina mjesta gdje se ta riječ smije rastaviti. Pri tome ta naredba ne znači da mi inzistiramo da TeX tu riječ rastavi – samo dozvoljavamo ako je to potrebno. Ova naredba je posebno pogodna za riječi koje sadrže neke specijalne znakove (npr. akcente) jer naredbu \hyphenation tada ne možemo koristiti, a LaTeX nekad ne rastavlja automatski riječi koje sadrže specijalne znakove (na hrvatska slova Č, Ć, Đ, Š i Ž LaTeX gleda kao na slova s akcentom).

![]()
Ako na nekom mjestu želimo spriječiti rastavljanje neke riječi, ispred tog mjesta stavimo \hyphenation{rastavljanje}. Da bi ubuduće TeX riječ rastavljanje ipak mogao rastaviti, iza tog mjesta moramo staviti \hyphenation{ras-tavlja-nje}. Naime, par vitičastih zagrada, kao u {\hyphenation{rastavljanje}}, ne ograničava djelovanje naredbe \hyphenation. To je naravno moguće samo za riječi bez akcenata, dakle i bez specifičnih hrvatskih slova.
Ponekad je potrebno pod svaku cijenu, neki tekst zadržati u istom redu, pa makar rezultat i ne bio najbolji. To možemo postići naredbom
LaTeX će u svim okolnostima čitav tekst složiti u jedan red.



![]()
LaTeX uz nove fontove sa T1 kodiranjem i odgovarajućim hipenacijskim tablicama, rastavlja sve riječi, bez obzira na akcente.
