Home > Uvod

1. Uvod

"Kao ratniku, samuraju je teško naći suparnika. Kao sluga, samuraj pokazuje veću odanost nego bilo koji vazal. Kao povijesna figura, jedino se može usporediti sa pješakom na šahovskoj ploči."

Da li postoji samuraj 21. stoljeća?

Pitam se, tko bi mogao biti dovoljno kompetentan da konkurira samuraju? Jasno, ne po "krvoločnosti" i ubijanju, već po stanju uma. Tko bi u današnje vrijeme mogao biti samotnjak sa ekstremnom samodisciplinom, a da ga svi nadasve poštuju i njemu se klanjaju?

Ako bolje pogledamo, naći ćemo pomalo od svega, samo ne sve u cjelini. Estradne i filmske zvijezde, zar nisu slavne? Znanstvenici, zar nisu disciplinirani? Vojnici, zar nisu ubojice? U ovoj slagalici, nedostaje mi jedna kocka, to je moral.

Tko još danas ima morala? Tko je istinski altruista? Tko još drži do časti i ponosa? Tko god da do toga drži, biti će osuđen kao nesnalažljivi "primitivac", jer današnji je svijet, svijet stalnih preokreta , uz krilaticu: "Vjeruj samo sebi".

Koliko još ljudi drži do svoje savjesti, radije nego do novca? Žalosno je to na što je spalo društvo i koje se vrijednosti u njemu kreću, ono što je sasvim neprihvatljivo, postalo je trendy, svatko može progutati svoj ponos, pa makar i 5 puta na dan. Da li je to u redu? Zar ne bismo trebali zadržati notu odanosti barem prema sebi i svome tijelu i svojim postupcima, ako ne već prema drugima? Jasno da je nemoguće teško služiti drugima upravo zbog te prevrtljivosti, ali služiti sebi bi u najmanju ruku trebalo biti prioritet. Pri tome to ne znači egoizam, već poštivanje samoga sebe, izgrađujući tako svoje tijelo i dušu vlastitom disciplinom koja znamo da je ispravna sve dok ne šteti nama ili drugima. Biti samurajem danas, znači davati iz sebe 100% svaki dan, bližeći se cilju. Čak i ako cilj nije ostvaren, čast leži u tome što smo pokušavali bez prestanka, te bi tada mogli svoj život nazvati savršenim.

Trajna privlačnost samuraja proizlazi iz jednostavne činjenice da je on jedan od najvećih akcijskih likova na svijetu, najčešće mitološki prikazan kao samotni mačevalac koji usprkos brojčanoj nadjačanosti desetkuje neprijatelja u ime dužnosti i svoje slave. Zaslužuje li samuraj taj ikonički status protagonista? Zapravo je japanski ratnik bio mnogo više od istjerivača pravde, kako ga doživljava popularna kultura. Tijekom 7. stoljeća samuraj je pretrpio znatnu preobrazbu, razvivši se iz uglađenog borca u profesionalnog vojnika s puškom, a naposljetku maženog štićenika države. Isti taj ratnik koji je u bitci skidao glave kao trofeje, bio je pobožni budist. Prednost koju ta vjera daje strogoj samokontroli odgovarala je željama samuraja da usavrše svoju borilačku vještinu, a kao pripadnici najvišeg staleža u Japanu, samuraji su se, a naročito klanski vođe i njihovi vojni zapovijednici, bavili istančanim kulturnim aktivnostima, kao što su aranžiranje cvijeća, sastavljanje stihova, praćenje predstava, kao i upriličenje ceremonije pripremanja čaja.

Ono što nas iznova zapanjuje je ozbiljnost i dubina discipline, koja je cijeli njihov život pretvarala u dobro znan tok aktivnosti i obreda koje je valjalo poštivati. No, zašto bi samuraj bezglavo išao u smrt za svojim gospodarem, dao mu svoj život, počinio samoubojstvo ili bezrazložno ubijao seljake? U današnjem svijetu materijalizma bi rekli - pa bilo je to zbog velike plaće i beneficija. I u neku ruku bismo bili u pravu, samo što se njihova plaća zvala ČAST i PONOS, umjesto kuna i eura. Poginuti časno u borbi vrijedilo je na ponos ne samo samuraju, već i njegovim pokoljenjima i klanu u kojem je bio.

Povijest samuraja