• protokoli s čekanjem (stop-and-wait ARQ)
• protokli s prozorom (sliding window protocols) - protokol s vraćanjem (go-back-N ARQ), protokol sa selektivnim ponavljanjem (selective-repeat ARQ)

Slika: Model prijenosa okvira bez pogrešaka i s pogreškama (Stallings, 2004)

Jednosmjerni protokol bez ograničenja (unrestricted simplex protocol) 

• protokol omogućuje slanje podataka samo u jednom smjeru (simplex), od pošiljaoca prema primaocu
• komunikacijski kanal je bez smetnji (error-free): okviri se nikada ne gube i ne oštećuju
• primaoc može obraditi sve primljene podatke beskonačnom brzinom i ima beskonačni spremnik za pohranu, pa pošiljaoc šalje podatke što brže može <== “Utopia”
• protokol se sastoji od 2 različite procedure (sender, receiver), jedini događaj je dolazak okvira (frame_arrival)

3.1 Protokoli s čekanjem (“stani-i-čekaj” - stop-and-wait)

• protokoli kod kojih pošiljaoc šalje 1 okvir i zatim čeka na potvrdu prije nego što nastavlja slati

Jednosmjerni protokol s čekanjem (simplex stop-and-wait protocol)

• nema najmanje realnog elementa prvog protokola: sposobnosti primajućeg mrežnog nivoa da obrađuje dolazeće podatke beskonačno brzo (tj. ekvivalentno tome da primajući sloj prijenosa podataka ima beskonačni prostorni spremnik u koji pohranjuje dolazeće okvire)
• problem: kako spriječiti da pošiljaoc šalje primaocu podatke brže nego što ih ovaj može obraditi
• rješenje: primaoc šalje pošiljaocu povratnu informaciju (feedback): nakon što je predao paket svom mrežnom nivou, primaoc šalje mali okvir sa potvrdom (ACK) natrag pošiljaocu, te mu tako daje dozvolu da pošalje slijedeći pravi okvir
• iako je promet podataka jednosmjeran od pošiljaoca prema primaocu, okviri ipak putuju u oba smjera (tj. fizički kanal je half-duplex)

Jednosmjerni protokol s čekanjem za kanal sa smetnjama (simplex protocol for noisy channel) 

• kod kanala sa smetnjama uzimaju se u obzir pogreške: okviri mogu stizati oštećeni ili se mogu potpuno izgubiti
• problem oštećenja okvira: ako se okvir ošteti za vrijeme prenošenja, hardver primaoca će to ustanoviti računajući checksum (primjenom nekog algoritma)
• problem gubitka okvira: okvir nije stigao primaocu, pa se ne generira ni potvrda
• moguće rješenje: dodati vremensko ograničenje (timer) - primaoc šalje potvrdu samo ako je okvir stigao u redu, ako je oštećen odbacuje ga, te ga nakon isteka timera pošiljaoc šalje ponovo; taj proces se ponavlja sve dok okvir stigne neoštećen
• problem oštećenja ili gubitka potvrde: ako se u prijenosu ošteti ili potpuno izgubi potvrda, doći će do dupliciranja okvira (jer se bez potvrde nakon isteka timera okvir ponovo šalje)
• rješava se dodavanjem rednog broja u zaglavlje svakog poslanog okvira, tada primaoc provjerom rednog broja može ustanoviti da li je stigao novi okvir ili duplikat kojeg treba odbaciti

• nakon svakog slanja okvira pošiljaoc pokreće timer; vremenski interval mora biti odabran tako da ostavi dovoljno vremena da okvir stigne do primaoca, da ga ovaj obradi, pošalje potvrdu i da potvrda stigne natrag do pošiljaoca
• pokrenuvši timer, pošiljaoc čeka na neki od 3 moguća događaja, te ovisno o njemu pokreće odgovarajuću akciju:

1. okvir sa potvrdom je stigao neoštećen - pošiljaoc uzima od mrežnog sloja slijedeći paket, stavlja ga u spremnik za slanje (prepisujući prethodni paket) i povećava redni broj
2. okvir sa potvrdom je stigao oštećen ili
3. vrijeme je isteklo - u oba slučaja ne mijenja se ni sadržaj spremnika ni redni broj

Slika: Primjer za protokol s čekanjem (stop-and-wait)  (Stallings, 2004)

3.2 Protokoli s prozorom (Sliding window protocols)

• kod prethodnih protokola u prijenosu je bio samo jedan okvir što je neefikasno - treba omogućiti da veći broj okvira istovremeno bude u prijenosu
• okviri s podacima slali su se samo u jednom smjeru
• ako se želi podatke slati u oba smjera, može se ostvariti full-duplex prijenos pomoću 2 posebna komunikacijska kanala (po jedan za jednosmjerni promet u suprotnim smjerovima) ili korištenjem 1 kanala za oba smjera
• u slučaju jednog kanala, okviri sa podacima od A do B miješaju se sa okvirima s potvrdom, po posebnom polju u zaglavlju određuje se tip okvira (podatak ili potvrda)
• da bi se povećala propusnost kanala, može se koristiti tehnika “piggybacking”: potvrda se ne šalje kao posebni okvir, nego se pridodaje okviru s podacima koji dolazi iz suprotnog smjera => time se po kanalu šalje manje okvira
• problem kod “piggybackinga”: koliko dugo da sloj prijenosa podataka čeka na paket s podacima na koji će pridodati potvrdu?
• rješenje je shema kod koje se čeka određeni broj milisekundi da stigne novi paket i na njega se dodaje potvrda; ako paket ne stigne u tom određenom vremenu, šalje se posebni okvir sa potvrdom

 Karakteristike protokola s ("klizećim") prozorom

• osnovna ideja protokola: nekoliko okvira se šalje bez čekanja na potvrdu, kada se potvrda za neki zadnji okvir pošalje, označava da su ispravno stigli i prethodni okviri

• promatraju se dvije stanice A i B povezane dvosmjernom vezom

• primaoc B rezervira spremnik za W okvira - dozvoljeno je da pošiljaoc A pošalje W okvira bez čekanja

• okviri moraju biti numerirani kako bi se moglo pratiti koji su potvrđeni

• B potvrđuje okvir šaljući potvrdu koja ujedno sadrži i redni broj sljedećeg okvira koji očekuje => to je potvrda da je B spreman primiti sljedećih W okvira (prvi među njima ima navedeni redni broj)

  • na pr. B je primio okvire 2,3,4

  • poslao je potvrdu s brojem 5 tek nakon što je 4. okvir stigao

  • ta potvrda potvrđuje da su stigli svi okviri 2-4

• pošiljaoc A u bilo kojem trenutku održava listu rednih brojeva okvira dozvoljenih za slanje - ti okviri čine prozor za slanje (sending window)
• primaoc B održava listu rednih brojeva pripremljenih za primanje - oni čine prozor za primanje (receiving window)

• svaki okvir sadrži redni broj od 0 do nekog maksimuma
• redni broj okvira zauzima polje u zaglavlju okvira
• za n-bitno polje obično su redni brojevi od 0 do 2ⁿ-1, a okviri su numerirani modulo 2ⁿ
• veličina prozora se može razlikovati, raspon je od 1 pa do 2ⁿ- 1

• na pr. za 3-bitno polje redni brojevi su rasponu 0-7, a okviri su numerirani modulo 8 (nakon rednog broja 7 ponovo slijedi 0)

• pošiljaoc za prozor veličine n treba n spremnika za čuvanje nepotvrđenih okvira
• pošiljaoc čuva i poslane ali još nepotvrđene okvire: moraju se čuvati u spremniku za slučaj da ih treba ponovo poslati
• prozor za slanje se pomiče kad stigne potvrda za neki okvir ili kad stigne novi paket od mrežnog sloja
• prozor za primanje pomiče rub kad se okvir pošalje mrežnom sloju i tada generira potvrdu

Primjer:

Slika: Primjer za protokol s prozorom  (Stallings, 2004)

• osjenčeno - okviri koje je moguće poslati (0-4)

• svaki put kada se okvir pošalje, donji rub osjenčenog prozora za slanje se pomiče (prozor se stišće)

• svaki put kada se primi potvrda, osjenčeni prozor za slanje  raste

• između okomite crte i osjenčenog prozora su poslani, ali još nepotvrđeni okviri

Primjer:

Slika: Primjer za protokol s prozorom  (Stallings, 2004)

• F0, F1, F2,.... poslani okviri

• RR (receive ready) - npr. RR3 => primljeni okviri F0, F1, F2 i primatelj je spreman za F3

 

• kontrola toka pomoću protokola s prozorom efikasnija je nego kod protokola s čekanjem => uspostavlja se "cjevovod" (pipeline) po kojem klize okviri (ne idu jedan po jedan)

Kontrola pogreški kod protokola klizećeg prozora

• 1-bitni protokol klizećeg prozora: ako je veličina prozora 1, koristi se stop-and-wait

• kod nekih verzija ovog tipa protokola pošalje se više okvira prije blokiranja, tj. prije čekanja na potvrdu (pipelining)

• problem: kad oštećeni okvir stigne negdje u sredini između ispravnih okvira, što s ispravnim okvirima koji su stigli iza njega?

• 2 pristupa prilikom takvih greški: protokol s vraćanjem (go back n) i protokol sa selektivnim ponavljanjem (selective repeat)

1.  protokol s vraćanjem (go back n - “vrati se natrag za n”)

• strategija odgovara veličini prijemnog prozora 1

• primaoc odbacuje sve okvire koji slijede nakon okvira s greškom, tj. ne šalje potvrde za te okvire

• potrebno je zato što sloj prijenosa podataka primaoca mora slati pakete mrežnom sloju u nizu (ne može preskočiti neispravni okvir)

• ako se prozor za slanje popuni prije isteka određenog vremena, "cjevovod" se prazni (okviri se šalju, ali ih primatelj ne prihvaća)

• ako istekne vrijeme (timer), ponovo će se slati okviri počevši sa zadnjim nepotvrđenim okvirom tj. okvirom koje je bio oštećen ili izgubljen

• pogrešni okvir i svi nakon njega šalju se ponovo - gubi se na propusnosti, naročito ako je postotak pogreški visok

Slika: Protokol s vraćanjem (Tanenbaum, 1996)

2. Protokol sa selektivnim ponavljanjem (selective repeat)

• strategija odgovara veličini prijemnog prozora > 1

• primajući sloj prijenosa podataka sprema sve ispravne okvire koji slijede nakon onog s greškom

• kad pošiljaoc ustanovi da nešto nije u redu, ponovo šalje samo onaj loš okvir

• nakon isteka vremenskog intervala, primaoc potvrđuje sve okvire koji su stigli nakon oštećenog

• ako je drugi pokušaj uspio, niz ispravnih okvira predaje se mrežnom sloju, a potvrda se šalje za okvir s najvećim brojem

• protokol omogućuje veću propusnost, ali zahtijeva znatno veći prostor

Slika: Protokol sa selektivnim ponavljanjem (Tanenbaum, 1996)

4. HDLC (High-level Data Link Control)
 

• HDLC (High-level Data Link Control) - “protokol visoke razine upravljanja podatkovnom vezom” grupa starijih protokola, još uvijek dosta korištenih, koji su izvedeni iz IBM SDLC (Synchronous Data Link Control) protokola
• SDLC => ANSI ADCCP (Advanced Data Communication Control Procedure)
• SDCL => ISO HDLC
• CCITT mijenja HDLC u LAP (Link Access Protocol) za X.25 standard mrežnog sučelja , LAPB (Lap Balanced) i LAPD za ISDN
• princip ove grupe protokola: bitovni s nadopunjavanjem bitovima (bit stuffing) i s prozorom

OSNOVNE KARAKTERISTIKE HDLC

• protokol HDLC namijenjen je upravljanju razmjenom podataka između centralnog računala i sekundarnih stanica; centralno računalo nadzire komunikaciju i vrši neprekidnu provjeru (polling) stanica u određenim vremenskim trenucima kako bi otkrilo želi li neka od stanica slati podatke
• HDLC definira 3 vrste stanica, 2 konfiguracije veza i 3 načina prijenosa podataka
• Stanice:
  • primarna stanica - odgovorna za upravljanje vezom, održava po jedanu logičku vezu za svaku sekundarnu stanicu kojom upravlja; okviri = naredbe
  • sekundarna stanica - pod kontrolom je primarne stanice; okviri = odgovori
  • kombinirana stanica - karakteristike i primarne i sekundarne stanice, okviri mogu biti naredbe ili odgovori
• Konfiguracije veza:
  • "neuravnotežena" (unbalanced configuration) - postoji primarna stanica i nekliko sekundarnih stanice; podržava full-duplex i half-duplex prijenos
  • "uravnotežena" (balanced configuration) - dvije kombinirane stanice; podržava full-duplex i half-duplex prijenos
• Načini prijenosa podataka:
  • NRM (normal response mode) - normalni način odgovora koji se koristi za "neuravnotežene" konfiguracije: primarna stanica može inicirati prijenos podataka prema sekundarnoj; sekundarna može slati podatke samo kao odgovor na naredbu primarne
    - za veći broj terminala povezanih s hostom te za point-to-point veze
  • ABM (asynchronous balanced mode) - asinkroni način odgovora koji se koristi kod "uravnotežene" konfiguracije: i jedna i druga kombinirana stanica mogu inicirati prijenos podataka (ne treba im dozvola druge stanice)
    - najčešće se koristi, full-duplex za point-to-point veze
  • ARM (asynchronous response mode) - asinkroni način odgovora koji se koristi kod "neuravnotežene" konfiguracije: sekundarna stanica može inicirati prijenos bez dozvole primarne stanice, ali je primarna i dalje odgovorna za upravljanje vezom - rijetko se koristi

STRUKTURA OKVIRA

• isti format okvira odgovara podacima i kontrolnim informacijama
• sastoji se od 6 polja, na početku zaglavlje (header), na kraju "rep" (trailer)

Slika: Format okvira  (Stallings, 2004)

• "zastavica" (flag)

  • na početku i kraju oblika 01111110

  • jedna te ista zastavica može se koristiti kao kraj jednog i početak drugog okvira

  • koristi se umetanje bitova (bit stuffing): kada se u podacima pojavi 5 jedinica, umetne se 0 bit

  • problem korištenja jedne zastavice za početak i kraj: jednobitna pogreška u zastavici (na početku ili kraju okvira) će spojiti 2 okvira,  jednobitna pogreška u podacima (unutar okvira) može razdvojiti okvir na dva

   

• adresno polje (address field)

  • važno za identifikaciju sekundarnih stanica; kod point-to-point veza nije potrebno (uključuje se zbog jednoobraznosti)

  • sadrži: adresu primaoca ako se prenosi okvir sa podacima; adresu pošiljaoca ako se vraća odgovor

  • dugo je obično 8 bitova, a postoji i prošireni format gdje je dužina višekratnik broja 8: prvi bit svakog okteta je 0 ili 1 i označava da li je oktet zadnji u adresi ili nije

  • poseban oblik 8-bitne adrese 11111111 - označava da primarna stanica šalje okvir svima sekundarnim stanicama
     

Slika: Prošireni oblik adese okvira  (Stallings, 2004)

• upravljačko (kontrolno) polje (control field)

  • HDLC definira 3 tipa okvira od kojih svaki ima različiti format kontrolnog polja:

  • informacijski (I-frame, information frame) - prijenos pravih podataka i "piggybacking" potvrde

  • nadzorni (S-frame, supervisory frame) - prijenos potvrda kad se "piggybacking" ne koristi

  • nenumerirani (U-frame, unnumberd frame) - podaci potrebni za upravljanje vezom

  • prvih 1 ili 2 bita služe za određivanje tipa okvira, a ostatak je organiziran u potpolja

  • P/F (poll/final) bit - P bit se postavlja na 1 da se potakne slanje odgovora npr. od sekundarne stanice ("proziva" se sekundarna stanica), F bit se postavlja na 1 da označi okvir s odgovorom koji se šalje kao odgovor na neku naredbu

  • N(S), N(R) - redni brojevi okvira potrebni za kontrolu pogreški i toka

Slika: Format 8-bitnog kontrolnog polja  (Stallings, 2004)

• kontrolna polja S-okvira i I-okvira mogu biti proširena na 16 polja:

Slika: Formati 16-bitnih kontrolnog polja S-okvira i I-okvira (Stallings, 2004)

• podaci (information field)

  • polje prisutno samo kod I-okvira i nekih U-okvira

  • sadrži bilo kakve informacije, proizvoljne dužine do nekog zadanog maksimuma

   

• bitovi provjere (FCS, frame check sequence field)

  • koristi se polinomni kod: CRC-CCITT ili CRC-32

FUNKCIONIRANJE

• HDLC operacije sastoje se od razmjene I, S i U okvira između 2 stanice

• popis naredbi i odgovora:

• operacije uključuje 3 faze:

  1. jedna strana inicijalizira podatkovnu vezu; dogovaraju se opcije veze

  2. razmjenjuju se podaci i kontrolne informacije (kontrola pogreški i toka)

  3. jedna od dvije strane oglašava prekidanje logičke podatkovne veze

1. Inicijalizacija

• bilo koja strana je zahtjeva jednom od 6 komande (osjenčeno u tablici) za postavljanje načina

• komanda:

  • signalizira drugoj strani da zahtjeva inicijalizaciju

  • navodi koji se od 3 moda traži (NRM, ABM, ARM)

  • navodi da li se koriste 3-bitni ili 7-bitni redni brojevi

• ako druga strana prihvati, zahtjev - šalje se inicirajućoj strani UA (Unnambered acknowledgment) okvir,

• ako se odbija zahtjev šalje se DM (Disconnect mode) okvir

2. Prijenos podataka

• nakon što je inicijalitacija zatražena i prihvaćena, uspostavljena je logička podatkovna veza

• obje strane šalju I-okvire s podacima počevši s rednim brojem 0

• koriste se N(S) i N(R) okviri s rednim brojevima za kontrolu toka i pogreški

• N(S): numeracija modulo 8 (3-bitni redni broj) ili modulo 128 (7-bitni redni broj)

• N(R): potvrda da je stiglo n okvira i da se čeka na n+1

• RR okvir - potvrđuje zadnje primljeni I-okvir navođenjem broja sljedećeg okvira kojeg očekuje

• RNR okvir - potvrđuje zadnje primljeni I-okvir i ujedno traži da suprotna strana stane sa slanjem

3. Prekidanje veze

• prekid veze inicira bilo koja strana: na vlastiti zahtjev, zbog neke pogreške ili zbog zahtjeva s višeg sloja

• šalje se DISC okvir

• suprotna strana ga mora prihvatiti tako što odgovara s UA okvirom te obavještava mrežni sloj da je veza završena

Primjeri HDLC operacija (Stallings, 2004)

a) Uspostavljanje i prekidanje veze:

b) Dvosmjerna razmjena podataka:

c) Stanje zauzetosti

d)  Obnavljanje od pogreške uz pomoć negativne potvrde (REJ  - reject)

e) Obnavljanje od pogreške uz pomoć timera

5. SLOJ PODATKOVNE VEZE NA INTERNETU

• Internet se sastoji od računala (hosteva i usmjerivača - routera) i komunikacijske infrastrukture koja ih povezuje i koja je kod WAN-ova građena od point-to-point iznajmljenih linija
• obično je unutar neke organizacije jedan ili više LAN-ova povezano na usmjerivač preko kojeg iznajmljenom linijom ide veza do drugog udaljenog usmjerivača
• drugi način povezivanja na Internet je korištenjem modema i obične (dial-up) telefonske linije: korisnik pomoću svog PC računala kod kuće zove davaoca Internet usluga (Internet provider), te tako privremeno postaje host na Internetu

Slika: Povezivanje PC na Internet (Tanenbaum, 1996)

• i za vezu usmjerivač-usmjerivač preko iznajmljene linije i za dial-up host-usmjerivač vezu potreban je protokol sloja prijenosa podataka za pravljenje okvira, kontrolu greški i ostale funkcije
• 2 protokola koja se koriste na Internetu su SLIP i PPP

SLIP - Serial Line IP 

• stariji od PPP (nastao 1984. za povezivanje Sun radnih stanica na Internet preko dial-up linije i modema)
• asinkroni prijenos IP paketa
• jednostavan protokol: stanica samo šalje IP pakete po vezi s posebnom oznakom za kraj okvira, a koristi nadopunjavanje znakovima
• problemi kod SLIP-a:
  • ne vrši nikakvo pronalaženje i ispravljanje greški (to ostavlja višim slojevim)
  • podržava jedino IP (ne mogu ga koristiti mreže koje koriste druge protokole)
  • svaka strana mora unaprijed znati IP adresu jer se ne može dinamički dodijeliti (najveći problem!)
  • ne podržava prijavljivanje korisnika pod posebnim imenom (autentikaciju)
  • nije standardan pa postoje različite (i međusobno nekompatibilne) verzije

PPP - Point-to-Point Protocol 

• nastao iz potrebe da se razvije standard koji neće imati nedostatke kao SLIP
• PPP osigurava:

1. metodu za tvorbu okvira koja sigurno određuje kraj jednog i početak drugog okvira; podržava i otkrivanje greški u prijenosu okvira
2. LCP (Link Control Protocol) - poseban podprotokol za podizanje i testiranje veze, opcije za pregovaranje i za oslobađanje veze
3. način da se “pregovara” s mrežnim slojem neovisno o protokolima koji će se u tom sloju koristiti; odabran je različiti NCP (Network Control Protocol) za svaki mrežni sloj koji se podržava (dinamička dodjela IP adresa)

Uspostavljanje privremne modemske PPP veze

• korisnik od kuće zove davaoca Internet usluga kako bi njegov PC postao privremeni Internet host
• PC prvo zove usmjerivač davaoca usluga preko modema
• nakon što modem usmjerivača odgovori i uspostavi se fizička veza, PC šalje usmjerivaču niz LCP paketa u jednom ili više PPP okvira
• paketi i odgovori na njih služe da se odaberu PPP parametri koji će se koristiti
• nakon dogovora o parametrima, šalje se niz NCP paketa za konfiguriranje mrežnog sloja; za PC je potrebna IP adresa jer PC želi izvršavati TCP/IP skup protokola (davaoc Internet usluga ima niz IP adresa i dinamički ih dodijeljuje svakom novo prijavljenom PC-u)
• PC je sada Internet host i može slati i primati IP pakete
• kad je korisnik gotov sa radom, NCP oslobađa vezu sa mrežnim slojem i pridruženu IP adresu, a LCP oslobađa vezu sloja za prijenosa podataka
• na kraju računalo kaže modemu da prekine telefonsku vezu i tako oslobodi vezu fizičkog sloja

Format okvira

Slika: Format PPP okvira (Tanenbaum, 1996)

• format PPP okvira sličan je HDLC formatu, glavna je razlika što je PPP znakovno orjentiran (nije bitovno)
• na početku i na kraju je zastavica 01111110
• adresno polje je na početku postavljeno na 11111111 što znači da sve stanice trebaju prihvatiti okvir (nema posebnih adresa za svaku stanicu pojedinačno)
• kontrolno polje na početku sadrži 00000011 što znači da je okvir nenumeriran tj. standardno se ne koristi  pouzdani prijenos s potvrdom i rednim brojevima
  • adresno i kontrolno polje se mogu izostaviti, pa se uštedi 2 byte po okviru
• polje protokol govori kojeg je tipa paket u polju sa podacima (npr. LCP, NCP, IP, IPx, Appletalk,...)
• polje sa podacima (“payload”) može biti bilo koje dužine do nekog maksimuma dogovorenog od LCP za vrijeme postavljanja veze, default je 1500 bytova
• zaštita (checksum) je obično dužine 2 byte

Dijagram uspostavljanja i oslobađanja veze (i za modemsku i usmjerivač-usmjerivač vezu) 

• kad se linija ne koristi (MRTVO - DEAD), nije prisutan carrier fizičkog sloja niti postoji veza tog sloja
• nakon uspostavljanja fizičke veze, prelazi se u stanje USPOSTAVI (ESTABLISH) - tada počinje dogovaranje LCP opcija
• ako je dogovaranje bilo uspješno, vodi u fazu PROVJERI (AUTHENTICATE) - obje strane mogu provjeriti identitet jedna drugoj
• ulaskom u fazu MREŽA (NETWORK) poziva se odgovarajući NCP protokol kako bi konfigurirao mrežni sloj, te se u fazi OTVORI (OPEN) prenose podaci
• kada je prijenos podataka završio, veza prelazi u ZAVRŠI (TERMINATE) fazu, te ponovo u MRTVO  (DEAD) nakon što se otpušta carrier

Slika: Pojednostavljeni dijagram uspostavljanja i oslobađanja veze (Tanenbaum, 1996)

LCP (Link Control Protocol)

• LCP se koristi za dogovaranje opcija protokola sloja prijenosa podataka za vrijeme USPOSTAVI (ESTABLISH) faze (ne zanimaju ga same opcije nego mehanizam dogovaranja)
• osigurava način da inicirajući proces predloži uspostavljanje veze, a da ga proces koji odgovara odbaci ili prihvati,
• osigurava da dva procesa isprobaju kvalitetu linije i da ustanove je li dovoljno dobra za uspostavljanje veze
• dozvoljava da se veza prekine kad više nije potrebna
• definirano je 11 vrsta LCP paketa:

Slika: Vrste LCP paketa (Tanenbaum, 1996)

• I - inicirajući proces (initiator)

• R - proces koji odgovara (responder)

• 4 Configure- koda: pregovaranje o opcijama

• 2 Terminate- koda: raskidanje veze

• -reject kodovima R javlja da nešto nije u redu

• Echo- kodovima testira se kvaliteta veze

• Discard-request za ispitivanje ima li prijenosa (za debugging)

NCP (Network Control Protocol)

• za svaki pojedini mrežni protokol koristi se specifični NCP