1. Hipermedijski programi za učenje
 

• korištenje računala u obrazovanju za učenje i poučavanje
• uvođenjem hipermedijske paradigme za kreiranje programa za učenje postiže se:
  • aktivnost studenata koji biraju vlastiti način obrade prezentirane građe za učenje
  • veća motiviranost studenata za učenje zbog korištenja različitih netekstualnih medija
• rezultat: studenti lakše uče i pamte sadržaje koji im se nude
  
   

2. Nedostaci hipermedijskog modela
 

• hipermreža - kolekcija čvorova sa vezama koji predstavljaju odnose među njima
• pregledavanje hipermreže: može se odabrati bilo koja veza koja izlazi iz nekog čvora
  • problem: korisnik postaje “izgubljen u hiperprostoru” (“lost in hyperspace”)
• čvor-veza model podataka ne odvaja strukturu hipermedijske baze podataka od stvarnog sadržaja
  • problem: kreiranje i održavanje strukture hipermreže

3. Nedostaci kod WWW
 

• tradicionalni način organiziranja i nuđenja sadržaja na WWW:

1. kreira se veći broj HTML dokumenata (čvorova),
2. HTML dokumenti se međusobno povežu hipervezama,
3. HTML programska podrška postavlja se na HTTP server
4. korisnici pristupaju putem WWW klijenata - preglednika

• složenost izrade i održavanja WWW programa proporcionalno raste sa brojem dokumenata i veza među njima - problem “prekinutih veza”
• dodatni nedostaci kod veza:
  • statično su uključene u HTML dokumente (“anchor” oznaka)
  • ne mogu se slijediti unatrag, od odredišnog dokumenta prema izvornom
  • nisu ovisne o sadržaju, sve su prisutne u dokumentu u isto vrijeme
• posljedica: WWW sadržaji se ne mogu ponovo upotrebljavati bez mijenjenja hiperveza
   

4. WWW sustavi za učenje
 

• kod WWW se prilagođavanje građe za učenje korisnicima sa različitim interesima, osobinama ili razinama znanja rješava tek ponovnom izradom programa za učenje
• potrebno razviti cjelovite WWW sustave za učenje koji će omogućiti:
  • jednostavnije kreiranje i održavanje građe za učenje
  • kvalitetnije prezentiranje građe za učenje prilagođeno osobinama studenta koji uči

5. Prilagodljivi hipermedijski sustavi
 

• nastoje riješiti problem “izgubljenosti u hiperprostoru” korisnika hipermedijskih sustava
• novi smjer u istraživanju na području hipermedijskih sustava nastao iz potrebe da se prevlada prevelika samostalnost studenta u navigaciji kroz programsku podršku za učenje
• osnovne osobine prilagodljivih sustava:
  • temeljenost na hipermediji ili hipertekstu
  • jasno određeni model korisnika koji pohranjuje njihove osobine
  • model domene kao skup elementarnih dijelova ekspertnog znanja i veza među njima
  • mogućnost promjene dijelova sustava na osnovu informacija koje sadrži model korisnika
     
• dvije vrste prilagodljivosti:
  • prilagodljiva prezentacija (prilagođavanje sadržaja)
  • prilagodljiva navigacija (prilagođavanje hiperveza)
• prilagodljivi sustavi se razlikuju po razini prilagodljivosti
• primjena: obrazovni hipermedijski sustavi, online informacijski sustavi s dokumentacijom, online sustavi pomoći, elektroničke enciklopedije, ...

6. Struktura prilagodljivih hipermedijskih sustava

Komponente prilagodljivog hipermedijskog sustava  

• osnovne komponente:

a. model domene (domain model)

b. model korisnika ili studenta (user or student model)

c. model prilagodljivosti (adaptive model)
 

a. Model domene

• opisuje strukturu znanja koje se uči
• služi kao osnova za strukturiranje prilagodljivog sadržaja
• obrazovne prilagodljive aplikacije: model objašnjava što se uči
• osnovni oblik: skup koncepata domene
  • koncepti - elementarni dijelovi znanja za danu domenu (područje učenja)
• složeniji oblik: mreža u kojoj čvorovi odgovaraju konceptima domene, a veze predstavljaju određene relacije među konceptima (na pr. preduvjetna relacija: koji koncepti moraju biti poznati prije određenog koncepta)
   

b. Model korisnika

• služi za predstavljanje korisničkih sklonosti, prethodnih iskustava, ciljeva, znanja, povijesti navigacije, ...
• obrazovne prilagodljive aplikacije: model objašnjava tko uči
• dva osnovna oblika:
  • prekriveni model (overlay model) - znanje studenta predstavlja se pomoću skupa parova tipa koncept-vrijednost; vrijednosti su binarne (zna, ne zna), kvalitativne (dobar, prosječan, loš) ili kvantitativne (vjerojatnost da korisnik poznaje koncept)
  • model stereotipa (stereotype user model) - svakom studentu se pridružuje jedan od unaprijed definiranih tipova korisnika ili stereotipa (na primjer početnik, prosječni student, ekspert)
     

c. Model prilagodljivosti

• nadgleda pregledavanje ekspertnog znanja i određuje koji su sadržaji prikladni za pojedine korisnike
• obrazovne prilagodljive aplikacije: model objašnjava kako se uči
• proces prilagođavanja u tri faze:
  • prikupljanju se podaci o korisniku
  • prikupljeni podaci se obrađuju kako bi se inicijalizirao ili ažurirao model korisnika
  • model korisnika primjenjuje za izvođenje prilagodljivosti

7. Vrste prilagodljivosti
 

a. Prilagođavanje sadržaja (prilagodljiva prezentacija)

• korisnicima prilagodljivih hipermedijskih sustava će se sadržaji modela domene prezentirati na različite načine ovisno o njihovu (pred)znanju, sklonostima ili dr. karakteristikama iz modela korisnika
   
• metode prilagođavanja sadržaja:
  • dodatna objašnjenja – samo za one korisnike koji ih mogu razumjeti
  • preduvjetna objašnjenja – ponavljanje onih koncepata za korisnike koji nemaju dovoljno predznanja
  • usporedna (komparativna) objašnjenja – za objašnjavanje novih koncepata koji su slični već usvojenima
  • varijante objašnjenja - svi korisnici trebaju iste informacije ili objašnjenja, ali različito prezentirana (na primjer, samo tekst ili i s grafikom ili samo zvuk)
  • sortiranje - iste informacije uređene po individualnim kriterijima
     
• neke tehnike za implementiranje metoda:
  • proširljiv tekst (strechtext) - odabirom ključne riječi novi fragment s objašnjenjem ubacuje se na istu stranu (ne na novu kao kod hiperteksta); za dodatna, preduvjetna i usporedna objašnjenja
  • varijante fragmenata i varijante stranica - spremljeno nekoliko različitih varijanti fragmenata ili stranica o istim konceptima i na osnovu modela korisnika odlučuje se koju prikazati; za varijante objašnjenja
     

b. Prilagođavanje hiperveza (prilagodljiva navigacija)

• upravljanjem strukturom i prezentacijom veza postiže se dvostruka uloga:
  • vođenje korisnika prema relevantnim i zanimljivim informacijama
  • korisnik zaobilazi informacije ili stranice koje još ne bi mogao razumjeti
     
• najčešće metode prilagođavanja hiperveza:
  • globalno i lokalno vođenje – korisniku se sugerira navigacijska staza na razini čitave aplikacije ili prvi sljedeći korak koji mu najviše odgovara
  • potpora globalnoj i lokalnoj orijentaciji - korisniku se navodi strukture hiperveza u čitavoj aplikaciji ili samo u njezinom dijelu; na poseban način označavaju se hiperveze na naučene, preporučene ili zabranjene čvorove
     
• neke tehnike za implementiranje metoda:
  • izravno vođenje – na primjer, dugme "Sljedeći"
  • sortiranje hiperveza - obično su veze na vrhu popisa najrelevantnije za korisnika
  • skrivanje i brisanje hiperveza - izostavljaju se veze koje vode na nerelevantne čvorove (na pr. zabranjene)
  • označavanje hiperveza – određuje se relevantnost koncepta za pojedinog korisnika; koristite se različite boje, tipovi ili veličine fonta, te posebne ikone (na pr. najrelevantnije veze zelene)

Literatura:
 

1. Adaptive Hypertext and Hypermedia Home Page, URL: http://wwwis.win.tue.nl/ah/   
2. Brusilovsky, P. (1996a). Methods and Techniques of Adaptive Hypermedia. User Modeling and User-Adapted Interaction, 6, pp. 87-129. URL: http://citeseer.nj.nec.com/brusilovsky96methods.html 
3. Wu, H., Houben, G., De Bra, P. (1998). AHAM: A Reference Model to Support Adaptive Hypermedia Authoring. Proceedings of the Conference on Information Science, Antwerpen. URL: http://wwwis.win.tue.nl/~debra/infwet98/paper.pdf 

AHyCo (Adaptive Hypermedia Courseware) sustav za učenje:

• home page: http://ahyco.ffri.hr/ahyco/
• pomoćno web sjedište: http://AHyCoRI.zpm.fer.hr/